Smrtonosna ljubav - prvi dio
Drugi dio :
Jutro je bilo obećavajuće. Sunce je grijalo punom snagom i osvjetljavalo spavaću sobu. Markus se probudio na čudan zvuk koji je dopirao ispred kuće. Čuo je neobjašnjivu galamu. Pogledao je kroz prozor. Ispred zgrade su stajala tri crna automobila i desetak ljudi koji su se nešto dogovarali. Na rame mu se spusti ruka. Melinda, vidjevši ljude, poskoči.
"Oj ne, moramo bježati, brzo. Imaš li kakav drugi izlaz sem glavnog ?", upita zabrinuto.
"Ovaj, da... ali što.. šta .. ?", odgovori Markus krajne zbunjen.
"Kasnije ću ti objasniti, sada požuri.", reče te ga povuče za rukav prema izlaznim vratima stana.
U zgradi je postojao izlaz koji su prije koristili za rasprodaju droge po zgradi. Za nekoliko minuta su se našli vani, na suprotnoj strani glavnog ulaza. Iz stana su dopirali zvukovi rušenja i lomljena stakla. Potrčali su niz ulicu te se sakrili u jednoj od prodavnica.
"Objašnjenje ?", započe Markus pomalo ljutito.
"Vidi, pratim te već neko vrijeme, zapravo već dva mjeseca. Zadatak mi je bio da te eliminišem, ako znaš šta to znači. Međutim ... Vidio si. Vjerovatno su me pratili i primjetili su da te nisam ubila, pa su nas sada došli ubiti oboje."
"Ko nas je došao ubiti ? Nemoj bježati od činjenice !", sada još ljuće progovori Markus.
"Tvoja bivša djevojka je naručila ubojstvo.", kratko odgovori Melinda.
Markus se trznu. U glavi mu se stvori slika umiljate djevojke prekrasnog osmijeha i kratko ošišane, smeđe kose. "Anabela ?", u glavi mu proleti misao. Nije znao razlog zašto, niti zbog čega ga je željela mrtvog. Čak, koliko se sjeća, ona je njega ostavila.
"Ali ja sam raskinuo sa njom prije pola godine.", reče Markus krajne očajno.
Melinda mu uputi samo sažaljiv pogled.
"I šta ćemo sad ?", upita je nakon što se smirio.
"Možemo bježati, zauvijek, ili možemo pokušati srušiti organizaciju.", reče Melinda krajne ozbiljno.
"Mene više privlači to prvo, ako ćemo iskreno.", reče Markus uz šaljiv ton.
Nije prošlo puno vremena od bijega iz stana ali već su čuli urlike po ulici. Brzo su prišli prodavaču i upitali ga ima li igdje stražnji izlaz. Pošto nije htio odgovoriti, Melinda je izvadila pištolj i uperila mu ga u glavu. Odgovor je stigao istog momenta.
Trčali su koliko su ih noge nosile. Markusu je ispala slika, na kojoj je bila njegova preminula majka.
"Stani", rekao je iznervirano Markus.
"Nemamo vremena", govorila je Melinda vukući ga za ruku.
"Moram uzeti sliku, brzo ću "
Potrčao je do slike, uzeo je i stavio u džep. Ugledao je auto koje je krenulo prema njima, a onda je začuo pucnjeve iz istog pravca. Bježali su neko vrijeme dok im napokon nisu umakli niz zamršeni spoj ulica.
"Ti se ljudi stvarno ne šale ", rekao je Markus veoma zabrinuto. Melinda se nasmiješila.
"Tebi je ovo smiješno, meni se stvarno ne umire još. Mlad sam i budućnost je predamnom"
"Obećavajuća budućnost " rekla je podrugljivo.
Š utili su nekoliko minuta, a onda je Melinda započela :
"Dođi ... Idemo u motel gdje sam odsjela. Tamo možemo ostati neko vrijeme."
"Uredu onda,..krenimo ".
Nakon sto su ušli u motel, Melinda je bolje objasnila stvari.
"Vidiš, ja sam tebe trebala ubiti i ne bi bilo nikakvih problema ", rekla je to sa osmijehom na licu. Markusu to bas i nije bilo smiješno, naprotiv jos se više zabrinuo. " Zasto baš ja, običan čovjek bez budućnosti " - Dok je izgovarao riječi "Bez budućnosti" oštro je pogledao Melindu.
"Kao sto sam ti već rekla, tvoja djevojka je.."
"Ahh, da moja djevojka... Ustvari, bivša djevojka. ", rekao je ironično.
"Š ta ona hoće od mene uopšte, ne razumijem... "
"Znam samo da te neće živoga ", ozbiljno reče Melinda.
"Imaš li neki plan, ne možemo ovdje ostati vječno "
Melinda se složila i počela je opisivati Markusu glavnu zgradu u kojoj se svi sastaju.
"Mogli smo je jednostavno dignuti u zrak ", našalio se Markus.
"Vidiš, to i ne bi bila loša ideja, da se možemo neopaženi približiti toj zgradi "
"Dosta čuvara?", upita Markus.
"Više nego dosta. Osim čuvara tu su i alarmi koje je skoro pa nemoguće izbjeći. Moramo smisliti nešto i za kamere, ako ne želimo da budemo glavne zvijezde na velikom ekranu ".
Tako su započele pripreme za, na izgled, nemoguću misiju. Melinda i Markus su počeli sa svojim krvavim planom i pokušavali su to raditi bez greške. Morali su jer jedna greška bi ih koštala života. Melinda je nasula sok u dvije čaše, ubacila po dvije kocke leda i krenula prema kuhinji. Taman što je sjela, neko je pokucao na vrata.. " Ko je? ", upita Melinda.
"Zar ne znaš, draga Melinda " , začuo se grub glas iza vrata.
"Oh, sranje", reče čudnim tonom Melinda
"Ko je sada to?", zbunjeno je upitao Markus.
"Bolje da ne znaš, moramo požuriti. "
Dok je to govorila pokupila je planove i neke važne stvari, ušla u kupatilo, popela se na stolicu, i udarila šakom u jednu ploču na zidu. Tu je bio tajni prolaz.
"Želiš da ih ugostiš ili ideš?"
Markus nije ništa odgovorio već je krenuo za Melindom. Taman što su zatvorili rupu na zidu, čuli su su zvuk rušenja vrata.
"Sada moraš biti tih, veoma tih." - sa uzdahom je rekla Melinda..
"Gabrijele, kuhinja..Helena, kupatilo,..ostali pretražite sve ostale sobe, ja se vraćam ispred zgrade.." - Čovjek obučen u crno odijelo sa čudnim šeširom na glavi dao je naredbe svojim ljudima.
Helena im se približavala ...
Pisci : ney, MAND4
Detroit
!
Sarajevo
